Zašto sam ostala u vezi na daljinu

U ovo naše moderno doba intenzivno prožeto razvojem tehnologije i komunikacijskih sredstava, rastati se s nekim gubi na nekadašnjoj tragičnosti jer, sva sreća, pismima ne treba mesec dana da stignu do primaoca. Mobilnost mladih, zaposlenih, a i generalno celokupnog stanovništva je olakšana i sve veća. Stručne prakse, stipendije, stažiranja, work & travel ili jednostavno potraga za srećom, vode do toga da se većini ljudi putevi u nekom trenutku raziđu. Ukoliko dvoje ljudi behu u emotivnoj vezi, nekako mi se čini da dosta njih bira da u njoj i ostane. To je, naravno, potpuno u redu i totalno prebrodivo.

Jedna vrlo tipična priča počinje na letovanju. Ona je na u tom mestu već često viđen gost (čitaj: domorodac), hormoni lete zajedno sa soli u vazduhu. On na plaži sa totalno komičnim, ali ujedno šmekerskim šeširićem. Razgovor počinje od knjige koju čita, završava se diskusijom da li je bolja igrica GTA V ili Far Cry 4. U narednim danima razvija se neverovatna komunikacija, potpuno otvorena i opuštena – kao da se znaju od pamtiveka. Kako obično biva kad se zabavljaš i nekog simpatišeš – vreme proleti i tu dolazi momenat u kom im dolazi do mozga, negde usput spomenut podatak, da oni ne žive baš u istom susedstvu inače. Ok, ni u istom gradu. DOBRO, ni u istoj državi.

Upustiti se u vezu na daljinu nije bezazlena stvar. Tu mogućnost svako prihvata drugačije. Neko je ne prihvata uopšte, neko jednostavno ne može da izdrži, a neko jednostavno odluči da ,,go with the flow’’ i vidi kuda će to odvesti. Ja sam odabrala ovaj poslednji scenario i za sada ne osećam ni trunku žala zbog svih dana kada sam priželjkivala da bude tu čisto da popričamo malo na neku bezazlenu temu, ili noći kad nije bio tu da pred spavanje odigramo partiju slagalice. Neretko su mi upućena pitanja i komentari tipa: ,,Kako možeš?’’, ,,Kako izdržavaš?’’, ,,Jao, ja bih izludela!’’

Sa moje tačke gledišta, vrlo je jednostavno – vredno je! Ako sa nekim imaš nesvakidašnje fenomenalnu komunikaciju, nailaziš na razumevanje u teškim trenucima, zasmejava te ili daje odlične savete, a i preporuke za dobre filmove – zašto ne probati? Zar nije poenta da se isprati intuicija, a ako ti ona govori da to može da bude nešto jako lepo i tebi vrlo značajno, čemu oklevanje? Ukoliko to preraste u ozbiljnu vezu, počinju i da se razmatraju mogućnosti eventualnog spajanja u jednoj tački i življenja na istim koordinatama. Ali do tada, svako ima svoj život, svoje krugove, posao i dok ne stane na svoje noge, mora stisnuti zube i prenebregnuti nedostatak u vidu uskraćenog fizičkog prisustva partnera.

Šta je ključno? Poverenje, poverenje, otvorena komunikacija i, ne znam da li sam rekla, poverenje! Ljubomori ovde nema mesta. Ljubomori zapravo ne bi trebalo nigde da bude mesto, ali to nije današnja tema. Ako se volite, i ako zaista želite da istrajete u čitavom periodu razdvojenosti, tu sumnjičavost ne treba da bude. Poruke sadržaja ,,Gde si, s kim si, kad ćeš kući? Zovi me sa fiksnog!’’ su apsolutni no – go. To je bukvalno blaža vrsta psihičkog zlostavljanja koja prerasta u ,,Ma, ti mene varaš sigurno!’’ i predstavlja crvenu zastavicu u svakom odnosu. Zato se tim stvarima ne bi trebalo opterećivati, pogotovo ako nemate apsolutno nikakvog povoda za to. Ako pak imate povod, preispitajte svoju vezu.

Otvoreno komunicirajte o osećanjima, pravite kompromise i pustite te priče o tvrdoglavosti. Ako je neko zauzeo posebno mesto u Vašem životu, nemojte ga oterati zbog čistog inata. Neka svako iznese svoje argumente, i smirenim tonom krenite putem rešavanja problema. U slučaju da vam dosade celodnevna dopisivanja, upalite Skajp, skuvajte omiljeni čaj i ćaskajte s njim/njom o tome kakav vam je bio dan. Delite stvari jedno sa drugim. Znam da deluje zahtevno, ali ako vaša osećanja nadvladavaju sve te kilometre, vremenom će se kilometri i obrisati.

Foto: Pexels

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp