Decenijama i vekovima unazad, ljudi su tražili inspiraciju gotovo u svemu što ih okružuje. Ipak, dominantna inspiracija ljudima širom sveta i dan danas su žene.
Mnogo puta pisali smo o ženi kao o fenomenu. Dostojanstvo i držanje jedne dame dovoljan su izvor inspiracije za umetnika, muškarca, ali pre svega za drugu ženu. Široki osmeh, uzdignuta glava, dostojanstveni govor, graciozan hod ono je što i dan danas ostavlja bez daha, naročito što je videti takvu ženu potpuna retkost.
Nije inspiracija samo ono što je umetnike širom sveta navodilo na duge besane noći, dugotrajan rad i ono što je izrodilo mnogobrojna umetnička dela. Inspiracija je ono što nas probudi, natera da se zamislimo i nešto kardinalno promenimo.
Vrlo je važno i gotovo neizostavno, da jedna takva žena mora znati da se izražava i da jedna od njenih dominantnih osobina prevashodno mora biti inteligencija. Estetika nije samo ono spolja, zbog toga one plene harizmom i očaravaju kao biser koji je izrastao u utrobi školjke.
Decenije iza nas podarile su svetu baš takve žene, one koje su u svom vremenu oduzimale dah, plenile svojom duhovnošću i postavljale svetu jasan standard o tome kakva bi jedna žena trebalo biti, da bi je pamtili i ljudi i istorija. ovo su žene koje nas očaravaju i danas:
Gala
Gala je bila muza i inspiracija, jednog od najinovativnijih i najgenijalnijih umetnika XX veka. Elena Ivanovna Diakonova, prvobitno žena Pola Elijara, francuskog pesnika, bila je jedna od najvećih muza svoga vremena. Gala je bila pripadnica nadrealističkog pokreta i tako se našla u srcu umetnosti. Salvador Dali je u Gali video kako svoj život, tako i svoju umetnost. Govorio je kako je ona osoba koja usmerava njegov fokus. Voditi i voleti umetnika na ivici, kakav je bio Dali, nije mogla svaka žena, za to je bila potrebna energija, hrabrost i spremnost. Gala je unela disciplinu u Dalijev haos, i svojom ljubavlju, postala je žena koja danas inspiriše nas. U srcu jednog nadrealnog ludila stajala je jaka i svoja. Onakva kakva bi trebalo da bude svaka od nas.
Grejs Keli
Žena koja predstavlja legendu filma i mode, idealističke lepote i neverovatnog držanja, ona koja je postala princeza. Prvu filmsku ulogu imala je u filmu Četrnaest sati nakon čega su se uspešne uloge samo nizale. Oskara za najbolju glavnu glumicu osvojila je ulogom u filmu Provincijalka. Bila je velika Hičkokova muza, a sa filmskog platna povukla se nakon udaje za kneza od Monaka. Kao dete radila je kao model, a bavila se i glumom i plesom. Grejs je bila dama koja je ostavljala bez daha, a njeno držanje i dostojanstvo učinili su je ženom koja je bila dostojan izbor za spas Monaka, koji se tada nalazio u teškom ekonomskom položaju. Knez Renije u njoj je video dostojnu kneginju i idealnu ženu za majku svoje dece. Ova heroina nastradala je tragično, u saobraćajnoj nesreći, a nakon njene smrti svet je mnogo izgubio. Na njenoj sahrani, u oproštajnom govoru Džejms Stjuart je kroz nekoliko rečenica objasnio njenu izuzetnost:
“Znate, ja baš volim Grejs Keli! Ne zato što je bila kneginja, niti zato što je bila glumica, već zato što je bila najljubaznija dama koju sam ikada upoznao. Grejs je u moj život donela ono što je donela i u vaš – nežno, toplo svetlo svaki put kada bih je video, a to je za mene bio poseban praznik. Nema sumnje da će mi nedostajati. Svima će nam nedostajati. Bog te blagoslovio, kneginjo Grejs!”
Lejdi Di
Dajana Spenser rođena je u britanskoj porodici, plemenitog porekla, kao četvrto dete. 1981. godine ona postaje princeza od Velsa. Svojom udajom za princa Čarlsa dobija mnogobrojne titule, a od njegove majke preuzima kraljevske dužnosti i predstavlja je u inostranstvu. Velike simpatije naroda, ova žena o kojoj se i dan danas toliko priča i piše, zadobila je svojom posvećenošću humanitarnom radu. Nastradala je u saobraćajnoj nesreći, oko koje se spustio veo tajni. Dajana je bila nesrećna u braku i borila se za svoju slobodu. Borila se sa depresijom i bulimijom, a kao sa vetrenjačama borila se i sa britanskom kraljevskom porodicom. Nakon svega za svoju slobodu se i izborila, ali samo na kratko! Velika ljubimica naroda, dostojanstvena i hrabra, Lejdi Di, ostala je sinonim za ideal žene i dan danas.
Odri Hepbern
I ova legendarna žena imala je aristokratsko poreklo. Za vreme kriznih momenata u toku Drugog svetskog rata ona je spas pronalazila u knjigama i baletu, što ju je još više nadogradilo u damu. Prvu ulogu ostvarila je u filmu Tajni ljudi, a Oskara dobija za ostvarenje Praznik u Timu, 1953. godine. Ulogom u kultnom filmu Doručak kod Tifanija osvojila je srca publike širom sveta, a osvaja ih i danas, jer je ovo rola koja će biti upamćena zauvek. Odri je postala i ostala sinonim za eleganciju i dostojanstvo. Bila je ambasador Unicefa i bavila se dobrotvornim radom, zbog čega su je voleli u čitavom svetu. Njena čista duša ogledala se i u jednom od njenih najčuvenijih citata:
“Verujem u ružičasto. Verujem da smeh najbolje troši kalorije. Verujem u ljubljenje… u mnogo ljubljenja. Verujem da treba biti snažan kada sve krene po zlu. Verujem da su srećne devojke najlepše. Verujem da je sutra novi dan. Verujem u čuda!”
Ovde pročitajte još inspirativnih rečenica Odri Hepbern!
Koko Šanel
Žena koja je bila u središtu mode 20. veka, vodila se traganjem za modernim izrazom u stilu i stavu jedne žene i smatrala da je jednostavnost ono što je u modi najskuplje. Svoju inspiraciju pronalazila je u muškoj odeći. Ženama je obezbedila udobnost i spasila ih zategnutih korseta. Uspela je potpuno sama, gradeći o sebi sliku kakvu je želela da imaju drugi, Koko se borila sa svojim demonima daleko od svih i tako je uspela da ostvari svoje ciljeve. Koko Šanel je bila moda! Smatrala je da je žena žena jedino onda kada voli. Bila je neustrašiva i smela, pa je i danas inspiracija svakoj od nas.
“Svojim odevanjem izazivala sam podsmehe okoline, ali u tome se i sastojala tajna mog uspeha. Nisam izgledala kao sve druge žene.”
Svaka od ovih žena na svojevrstan način uzburkala je javnost svog vremena. Nisu one bile bez mrlje u biografiji, ali te mrlje nisu dolazile do izražaja usled sjaja njihove prefinjenosti.
Jedna žena mora da voli druge, a da poštuje sebe da bi bila vredna pažnje. Mora da bude odmerena, da reči kroji kao da se igra. Da razume a još više da ume. Žena je stav, pogled i osmeh, a ako je sve ovo onda je lepotica, inspiracija i mit.
Teodora Vuković