Odluka koja mi je promenila život

Opcija na Fejsbuku On this day je odlična, jer teško da možete sami da se setite gde ste bili pre nekoliko godina u ovo vreme. Ipak, ponekad i samoinicijativno pregledanje starih fotografija može da oživi razne uspomene i tera vas da budete ponosni na sebe.

Najlepsa fotka

Moj život uvek je bio lep, a najveći problem ikada mi je bio kako da preživim srednju školu. Čvrsto verujem da je izreka „Od kolevke pa do groba, najlepše je đačko doba“ najneistinitija od svih. I dan danas kad vidim srednjoškolce sa gomilom knjiga, meni ih bude žao. O tom mom četvorogodišnjem tragičnom iskustvu pisaću drugom prilikom.

Ne volim prosek i užasava me i sama pomisao da bi svaki moj dan mogao da bude isti. Jednostavno volim uzbudljiv život i to što se svaki dan po nečemu razlikuje. Zato sam i izabrala da radim u medijima, gde se nekada planovi menjaju iz minuta u minut. Volim da gospodarim svojim životom i svojim vremenom i da uživam u trenucima. Bez pravila.

Koliko god planirali budućnost i znali da će to što smo izabrali trajati do kraja života, okolnosti su nekad, ipak, pametnije od nas. Jedino što je naš posao je da se s vremena na vreme zapitamo da li smo srećni i da li je ovo život za koji radim i koji želim da živim. Ne šta prijatelji, porodica ili komšije misle da je dobro za nas, nego šta mi sami želimo! Da se otrgnemo od tuđih želja i da vidimo gde smo i da li je ovaj put baš za nas. Obično je odgovor na ovo pitanje u mom slučaju bio potvrdan. Sve do pre dve godine. Život koji sam vodila nije bio po mojoj meri. Svakodnevno je bilo prisutno nezadovoljstvo, negativna energija i sputavanje.

Nisam se radovala lepim stvarima koje su mi se dešavale, jer je fokus bio na lošem. Mesecima sam tako živela i mesecima sam pokušavala da se odlučim na promenu – bezuspešno. Otišla sam na jedno putovanje i, kao što znate, kada promenite perspektivu, otvore se nove dimenzije. Bilo mi je jasno da život moram da menjam iz korena. Zapitala sam se zašto sam se trudila, radila, borila se, ako sada treba ovako da živim. Bilo je suza, smeha, padova, ali kolebanja više nije bilo! Odluka je doneta. Promenila sam stan, okruženje i završila sa jednim načinom života – upravo onim kojim sam živela i kojeg sam se užasavala.

Od tog trenutka sve je krenulo na bolje. Kao da je ta lavina pozitivnih stvari probila branu u mom umu i sve je počelo da se odvija najbolje moguće. Osećala sam se fantastično. Moje slobodno vreme bilo je ispunjeno novim hobijima, počela sam da čitam knjige koje su me zanimale i koje sam sada shvatala na pravi način, na poslu sam bila produktivnija, položila sam zaostale ispite na masteru, izlazila i ujutru se budila za posao odmorna, krenula na NLP i shvatila da se ideja o portalu jednostavno MORA sprovesti u delo, jer je fantastična! 🙂

Goca i ja

Pričala sam svima kroz šta sam prošla i svi su mi čestitali na hrabrosti. I sama sebi se divim, jer nije bilo lako. Međutim, kad prođe period „tranzicije“ shvatite da nema lepšeg osećaja. Krenula sam novim tokom i prvi put osećala da sam stvarno gospodar svog života. U svakom smislu. Da je ono što vidim u ogledalu samo moje, da ne zavisim od tuđeg mišljenja, odluka, pomoći, finansija, izbora i želja. Spoznala sam šta treba da se popravi i to uradila sama. Vratila sam sebi osećaj sreće i skinula sa lica i duše stare fasade nezadovoljstva.

Obrtko i ja

Odnos sa najbližima nije bio isti. Bio je prisniji, lepši, nežniji i dublji. Bila sam bolja i sebi okolini.

Prijatelji su znali šta se dešava i bili su ponosni. Poznanici su me, svi do jednog, pitali da li sam se zaljubila, doživela prosvetljenje, upala u sektu. 😀 Govorili su mi da blistam i tražili broj moje kozmetičarke.

Fotka 2

Ja sam se samo smejala i znala da od tog dana svoj boravak na ovoj planeti mogu da nazovem time of my life.

Petronijević Ružica

Foto: Privatna arhiva

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp