Priča o srećnoj porodici

Jednoglasno  ćemo se svi složiti da su roditelji odgovorni za vaspitanje dece. Da su upravo oni ti koji dete treba da izvedu na pravi put. Ipak, u društvu u kojem živimo, u društvu u kojem su starlete i kriminalaci skoro pa jedini model koji se nudi deci, roditeljski zadatak postaje još teži. Samo retki uspevaju. Zato, hajde da učimo od onih koji su za svoj zadatak dobili pet bez greške.

Veče obično, reklo bi se, kao i svako  drugo.  Završavam večeru, zovem taksi, ulazim u automobil.  Za volanom sedi čovek u nekim poznim pedesetima. Na sebi ima duks, vozi ne tako skupocen automobil, skroman. Nakon kraće vožnje, počinje da priča o trojici svojih sinova – jedan  radi u Americi za neku poznatu kompaniju, drugi je u Švajcarskoj, a treći završava matematčku gimnaziju.

,,Znate, trojicu sinova sam izveo na put i nikada nisam kukao. Uvek sam ih učio da radom, poštenjem i trudom mogu da izguraju i dobiju sve u životu što požele, bitno je samo da budu pošteni. Eto, jedan radi u Njujorku, završio je prava i ekonomiju, kaže da mu je odlično i da ne planira da se vraća. Ovaj drugi je u Švajcarskoj programer, radi u nekoj maloj firmi, kaže mi da gledaju u njega kao u Boga, a ovaj treći će sada završiti matematičku gimnaziju. Ova dvojica što su otišla dobila su svoju decu. Viđam ih samo preko skajpa. ”

baby-boy-baby-girl-baby-pictures-family

Na radiju počinje pesma ,,Što te nema”. Vidim da mu je teško.  Pitam ga šta mu je bilo najteže tokom svih godina roditeljstva i da li mu je neko pomagao.

,,Imao sam sreće što sam oženio jednog anđela od žene. Jako inteligentna, obrazovana i kao i mnoge žene, ima onaj dar da unapred oseti neke stvari. Mi smo se dogovorili da kad je u pitanju vaspitanje dece ne kontriramo jedan drugome, već svaka odluka mora da bude dogovor. Kada sam video da ona neke stvari više i bolje vidi od mene, uveo sam pravilo broj jedan, koje glasi da je mama uvek u pravu. Pravilo broj dva, čitaj pravilo broj jedan. Kada mi je govorila da ih hvalim, ja sam hvalio, kada mi kaže grdi, ja sam grdio. Oboje smo bili strogi i principijalni.  Mene su zvali Hitler, a nju Musolini. Tek kad su počeli da stižu rezultati, inače – sva trojica su trostruki svetski prvaci u matematici, moji sinovi su razumeli zašto smo bili tako strogi. Dešavalo se da nismo imali ni dinara u kući, ali ja sam sa  njima odlazio da igramo košarku. Tih sat vremena provedenih sa njima mi je značilo više nego bilo šta, a i njima, jer ako ste ih stvorili, onda morate uvek da budete tu uz njih.”

smile-happy-love-dad-

Stižem na Konjarnik. Znam, svet neće promeniti auto koji vozite, kuća u kojoj živite, novac koji imate u banci. Medjutim, svet može biti bar malo bolji ako ste odigrali pravu ulogu u životu svog deteta.

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp