Pisanje pisma Deda Mrazu bila je ozbiljna stvar kada smo bili mali. Pažljivo biramo reči koje će nam doneti poklone, navodimo sve načine na koje smo bili dobri čitave godine i tačno adresiramo pošiljku na: Deda Mraz, Severni pol.
Međutim, kako starimo, počinjemo da se pitamo: Da li Severni pol stvarno postoji? Da li je ijedno pismo zapravo došlo do svoje destinacije? Taj trenutak se za nas dogodio kada nismo dobile Barbiku koju smo htele, pa smo tada odbacile čitavu ideju veselog dekice u crvenom odelu.
Kada se setimo Severnog pola, naročito kada nastupe praznici, naše misli odmah krenu ka mitskom prebivalištu Deda Mraza i njegovoj grupi pomoćnika patuljaka. Zamišljamo ga kao svetlucavu, ledenu zemlju čuda, ukrašenu zelenim i crvenim dekoracijama, a Deda Mraz sedi pored kamina i sastavlja nepreglednu listu domova koje mora obići za Novu godinu. Ipak, iako je Severni pol bez sumnje stvaran, lišen je novogodišnjih jelki i treperavih svetala, osim Aurore Borealis.
Severni pol, za razliku od Južnog, nije vezan za jedno specifično područje. Geografski, on se nalazi dijametralno suprotno od Južnog pola, u sred Arktičkog okeana i prekriven je večno promenljivim ledenim pokrivačem, koji se širi i skuplja kako se menjaju godišnja doba, a zahvaljujući globalnom zagrevanju, još uvek se smanjuje.
Iako pola godine tamo vlada tama, a hladno je uvek, živi svet je poprilično raznovrstan. Polarni medvedi, kitovi, irvasi i lisice mogu se sresti na području arktičkog pojasa.
Ukoliko tražite mesto koje izgleda malo više praznično, postoji Severni pol na Aljasci. Praznično osmišljen grad nalazi se u predgrađu Ferbenksa, osnovan je 1953. godine, a ulice nose simbolične nazive, poput ulice Deda Mraza, puta Sneška Belića i avenije Božić Bate.

Tako da, iako je Severni pol veoma stvaran, svi imamo slobodu da sami zamislimo gde Deda Mraz živi. Jako nam je žao što vam to saopštavamo, ali… vrlo je moguće da nijedno od pisama koje ste slali nije dospelo do Severnog pola. Međutim, možda Deda Mraz ispuni vaše, ili želje vaših najmlađih – ipak ima leteće sanke, zar ne? 🙂